motor (lat.: pokretač), pogonski stroj koji pretvara neku vrstu energije u mehan. rad, a služi za pogon radnih strojeva, vozila, plovila i letjelica, za pokretanje el. generatora i dr. Energija kojom se motori koriste najčešće je toplinska, kemijska ili električna, a rjeđe vodena, energija vjetra ili komprimiranoga zraka. Motori koji pretvaraju toplinsku, odn. kemijsku energiju u mehan. rad tradicionalno se nazivaju toplinskim motorima. Pritom se energija može dovoditi izvana nekim radnim sredstvom, npr. vodenom parom, kao u stapnom parnom stroju ili parnoj turbini, odn. može se dobiti izgaranjem goriva izvan radnoga dijela motora (motori s vanjskim izgaranjem, npr. Stirlingov motor ili plinska turbina), ili se može dobiti izravno u motoru pretvorbom kem. energije goriva, kao u motoru s unutarnjim izgaranjem, mlaznom motoru ili raketnome motoru (→ raketni pogon). Električni motori izrađuju se u širokom rasponu snaga i razlikuju se prema vrsti struje kojom se koriste, prema izvedbi spoja i broja polova, zaštite i po drugim specifičnim karakteristikama (→ električni motor ili elektromotor). Hidraulični motori obuhvaćaju vodna (mlinska) kola, vodne turbine i klipne hidraulične motore, iako se za prve dvije vrste rijetko upotrebljava naziv motor. Aerodinamički motori koriste se energijom vjetra (→ vjetrenjača). Pneumatski motori pokreću se komprimiranim zrakom iz nekog spremnika ili sustava cjevovoda u koji je uključen kompresor. Izvode se kao strujni (zračne turbine), klipni udarni i klipni rotacijski.
